Poštovani gospodine Begiću, često se s različitih, ponajviše političkih, govornica može čuti kako se odnosom prema dragovoljcima i veteranima, ratnim invalidima i obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, iskazuje osobni stav prema Domovinskom ratu. Međutim, kako to izgleda u realnom, svakodnevnom životu?

Položaj branitelja nikada nije bio lak. Međutim, on je postao teži i neizvjesniji nakon prestanka primjene zakona HR-HB i prelaskom na jedinstveni sustav skrbi u FBiH. U posljednjih 10-ak godina branitelji prolaze kroz vrlo teško razdoblje opterećeno sudskim procesima, masovnim ukidanjem prava branitelja u FBiH, devastiranjem nacionalne strukture u rukovođenju Federalnim ministarstvom branitelja i, po meni, neodrživom unutarnjem ustroju Federalnog ministarstva. Sve to zajedno stvara sliku ugroženosti branitelja HVO-a, njegova dostojanstva pa samim tim i tekovina Domovinskog rata. HDZ, iz koga dolazim, i HNS, čiji Odjel za branitelje vodim, čvrsto stoje iza uspostavljenih oblika organiziranja zaštite dostojanstva Domovinskog rata i prava branitelja.

Može li se onda ipak kazati kako branitelji nisu i neće biti zaboravljeni?

Zahvaljujući velikoj pomoći Republike Hrvatske i kontinuiranim povećanjem razine prava pripadnika HVO-a u Republici Hrvatskoj i našim zalaganjima za unaprjeđenje položaja branitelja u FBiH i na razini županija, odgovorno tvrdim da branitelji nisu i neće biti zaboravljeni, niti će biti ugroženo dostojanstvo stečeno u Domovinskom ratu, niti njihov doprinos u ostvarivanju pune jednakopravnosti u BiH.

I Vi ste nekoliko puta kazali kako treba ozbiljno raditi na sustavnu rješavanju prava branitelja. Nije, čini se, to lagan posao, makar ne u ovim našim bosanskohercegovačkim, napose federalnim okolnostima…

Branitelji nisu kategorija iznad, niti izvan zakona ove države. Ne smijemo zaboraviti da živimo u sustavu podijeljena suvereniteta. Sustav braniteljske skrbi ostvaruje se na dvije razine, federalnoj i županijskoj. Kada govorim o sustavu, onda prije svega mislim na jednaka prava, jednake mogućnosti, jednakost u  rukovođenju i upravljanju sustavom u svim segmentima. Ne želim ovom prigodom pojednostavljivati izrečeno, nego ću spomenuti samo jedan segment.

Činjenica je da Federalno ministarstvo branitelja skrbi za osnovna prava branitelja dviju vojnih komponenti HVO-a i ABiH i pripadajućih MUP-ova. Također je činjenica da je od uspostave FMB na čelu ministarstva Bošnjak i činjenica je da na mrežnoj stranici ministarstva nije nikada objavljena nijedna informacija na hrvatskom jeziku.

Nerijetko je ranije isticano kako je problem ustroj Federalnog ministarstva, koji je onda doprinio da branitelji HVO-a nisu ravnopravni na razini entiteta. Kakva je situacija u aktualnom trenutku?

Situacija je upravo onakva kako sam maloprije kazao. Etnička dvokomponentnost sustava zahtijeva poseban senzibilitet, kako u pogledu poštivanja etničkih odrednica, tako i poštivanju različitosti prethodnih ustroja vojnih postrojbi, posebice kod izrade zakonskih rješenja. Nerijetko se dogodi da se predlažu rješenja koja su neprovediva za jednu od vojnih komponenti. Nekoliko prethodnih ministara je proglašavalo određene godine „godinom ABiH“ što dodatno stvara osjećaj nejednakopravnosti pripadnika HVO-a. Treba napomenuti i činjenicu da je u vrijeme mandata Zukana Heleza na mjesto tajnika postavljena osoba koja nema nikakve veze niti s hrvatskim narodom, niti s HVO-m, a mjesto tajnika od utemeljenja pripada Hrvatima sve dok je na čelu ministarstva Bošnjak. Sve češće se čuju primjedbe da u raznim povjerenstvima koja formira ministar za raspodjelu transfera, Hrvata ima samo u tragovima, što ostavlja prostora za sumnju u transparentnost sustava.

Budući da ste ministar u Vladi Zapadnohercegovačke županije, molim Vas da povučete paralele glede položaja branitelja u Vašoj županiji s položajem u Bosni i Hercegovini.

Stanje se razlikuje od županije do županije. Svaka županija ima suvereno pravo donositi zakone iz ovog područja. Naravno da razina definiranih prava ovisi o broju branitelja i financijskim mogućnostima županije. Mi već godinama pokušavamo ujednačiti prava branitelja na razini županija, međutim to nije lagan posao. Moram spomenuti da ima županija kakva je recimo Sarajevska gdje se glas branitelja HVO-a ne čuje i ne uvažava. Sarajevska Brigada Kralj Tvrtko je imala više od 5 000 pripadnika i dala je velik doprinos obrani Sarajeva, a 102 pripadnika brigade položila su svoje živote za slobodu i nitko do sada nije iskazao spremnost da se udovolji zahtjevu udruga koje okupljaju preživjele branitelje da se dodijeli lokacija za izgradnju spomenika.

U ZHŽ-u gdje sam ja ministar, znam stanje u detalje. Znam kakvog je koji branitelj zdravstvenog stanja, trebaju li mu pomagala, banjsko liječenje ili liječenje izvan BiH, je li stambeno zbrinut i u kojoj mjeri itd. Te podatke nemam za branitelje iz ostalih županija, a posebice nemam za branitelje s prebivalištem u RS-u. Na tom planu ćemo morati uložiti dodatni napor i uložiti zajednički trud i sredstva kako bismo pomogli najugroženijima. Što se tiče Federacije, o njoj smo potrošili dosta riječi, možda je važno spomenuti da ćemo se zalagati za definiranje utroška viška sredstava koja se stvaraju svake godine u FMB-u na način da se razdijele županijama za zadovoljenje dopunskih prava branitelja ili za povećanje egzistencijalne naknade jer je to jedino davanje koje ne prati porast troškova života.

Nedavno ste, na poziv ministra branitelja u Vladi Posavske županije Ilije Miškovića,  bili nazočni na sastanku u Orašju, na komu je bilo govora i o poboljšanju statusa branitelja HVO-a s posebnim osvrtom na prava branitelja u Republici Srpskoj. U Orašju su bili i predstavnici Koordinacije braniteljskih udruga HVO-a iz RS-a. Kakvi su rezultati?

Poseban je naglasak bio na temi korištenja zdravstvenog osiguranja branitelja HVO-a u Republici Hrvatskoj, koji su korisnici prava na mirovinu u Federaciji BiH s prebivalištem u Republici Srpskoj, i doneseni su zaključci čijom će se realizacijom napraviti prvi korak u nadilaženju nastala problema. Mislim i vjerujem kako smo na pravome putu i da ćemo to u skorom razdoblju riješiti. I u ovom slučaju, kao i u svakome drugome, moramo više raditi na sustavnom rješavanju prava branitelja kada su u pitanju njihova zaštita i skrb. Nijedan branitelj, ma gdje živio, ne smije se osjećati zaboravljenim.

Mediji su izvijestili kako je federalni ministar branitelja Nedžad Lokmić 12. srpnja održao sastanak sa županijskim ministrima i ravnateljima uprava za branitelje o temi analiziranja stanja braniteljske populacije i predlaganja mjera za poboljšanje. Bili ste nazočni na tome sastanku, ima li razloga za optimizam?

Ovo je bio prvi kontakt i izneseno je dosta ideja i prijedloga. Svjedoci smo da su neke od tih ideja već upućene prema Vladi Federacije BiH i doživjele su potpuni fijasko. Naime, radi se o prijedlogu uvođenja braniteljskog dodatka za sve branitelje bez bilo kakvih kriterija i ograničenja. Mi nismo za takav pristup. Mi se već godinama temeljito pripremamo i definiramo mjere koje će poboljšati status razvojačenog branitelja, braniteljima s najmanjim primanjima bilo kada je riječ o mirovini ili egzistencijalnoj naknadi i da stvorimo prostor za upošljavanje branitelja s najnižim mirovinama bez obustave mirovine.

U tom smislu, ministru sam uručio inicijativu koja sadrži i prijedlog kojim bi se uvjeti za umirovljenje razvojačenih branitelja izjednačili s uvjetima za ratne vojne invalide kada je u pitanju potrebiti radni staž kao uvjet za mirovine. Uostalom, početkom rujna održat ćemo sjednicu Odjela za branitelje HNS-a i definirati prioritete realiziranja Plana rada Odjela i definirati okvirnu dinamiku provedbe. Tek nakon što uputimo određene prijedloge Federalnom ministarstvu i dobijemo povratnu reakciju, vidjet ćemo kamo će se kretati budući procesi u ovom području.

Nedavno su u Hrvatskom saboru predstavljene izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Usvajanje toga Zakona predviđeno je po žurnom postupku. Što novo donosi?

Zakon donosi nekoliko promjena koje se mogu okarakterizirati kao kruna dugogodišnje suradnje HNS-a i Ministarstva hrvatskih branitelja. Naime izmjenama zakona omogućava se svim kategorijama HVO-a koje pripadaju borbenom sektoru i  koji imaju osiguran status RVI-ja u FBiH podnijeti zahtjev za ocjenu preostale radne sposobnosti u RH bez obzira na vrstu i uzrok stradavanja. U dosadašnjem zakonu to pravo je bilo onemogućeno ratnim vojnim invalidima HVO-a kojima je uzrok invalidnosti bilo oboljenje ispod 80% i ozljeda. Također je definirano i pravo pripadnicima HVO-a koji imaju državljanstvo RH i prebivalište u RH da mogu podnijeti zahtjev za nadoknadu troškova ukopa.

Može li se konstatirati kako su u Hrvatskoj svjesni doprinosa HVO-a u obrani (sve)hrvatske slobode – s obiju strana granice?

Republika Hrvatska je istinski prijatelj pripadnika hrvatskog naroda u BiH, a samim tim i HVO-a. Od samog početka agresije na BiH, Republika Hrvatska je skrbila za sve obitelji poginulih branitelja i ranjenika s većim postotkom invaliditeta. U Zagrebu je 23. prosinca 2005. potpisan Ugovor između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, kojim je omogućena mirovina za preostali dio ranjenih i zatočenih pripadnika HVO-a te obitelji poginulih branitelja koje su ostale izvan mirovine.

Međutim, bilo je različitih razdoblja u odnosima RH prema Hrvatima BiH, a posebice prema braniteljima, i taj odnos se mijenjao u ovisnosti o političkim strukturama vlasti u RH. Maksimalno negativan odnos je uspostavljen za vrijeme ministrovanja Predraga Matića (SDP) kada je status branitelja HVO-a u RH iz okvira zakona sveden u okvire dobre volje. Zahvaljujući razumijevanju hrvatske Vlade, a posebno premijera Andreja Plenkovića i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, trajno su zaštićena prava RVI-ja i članova obitelji poginulih i nestalih branitelja.

Bliži se, evo, i 5. kolovoza, Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti koji je, dakako, u Hrvatskoj državni praznik, ali ga jednako tako obilježavaju i u BiH tamo gdje su Hrvati većinski narod. Vrijeme je to kada su HV i HVO bili zapravo jedna vojska. Uz to, golem je bio njihov doprinos u oslobađanju nekih dijelova Bosne i Hercegovine.

Vi ste već naveli u svom pitanju sve bitne karakteristike onog i ovog vremena. Ja ću navesti samo jedan primjer. U svojem izvješću Saboru RH o stanju hrvatske države i nacije u 1995., predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ističe:

„Pad Bihaća prijetio je humanitarnom katastrofom (poput Srebrenice i Žepe), i ugrozom strateških interesa Hrvatske. Stoga smo na sastanku državnih vodstava Hrvatske i Republike i Federacije BiH, u Splitu 22. srpnja 1995. prihvatili poziv za pružanje vojne pomoći Bosni i Hercegovini. U vojnoj operaciji u jugozapadnom području BiH, u srpnju i kolovozu 1995. (pod nazivom Ljeto '95), oslobođeni su Bosansko Grahovo i Glamoč, čime je prekinuta glavna prometnica koja je spajala Knin s ostalim Srbima. Osim opterećenja pritiska na bihaćko područje ti su vojni uspjesi bili priprema za oslobođenje kninskog područja. U operaciji su sudjelovale postrojbe 1., 4., 5. i 7. gardijske brigade, 1. hrvatski gardijski zdrug, 81. gardijske bojne, pričuvne i domobranske postrojbe zbornog područja Split, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i postrojbe HVO-a (ukupno 12 400 pripadnika HV-a i 11 500 HVO-a).“

Ovaj citat i brojevi koji su navedeni dovoljno govore o jedinstvu i zaslugama hrvatskog naroda, HV-a i HVO-a na sprječavanju katastrofe u bihaćkoj regiji.

Jeste li kao branitelj s velikim ratnim iskustvom dojma kako se kada se govori o Hrvatima, uglavnom spominje Udruženi zločinački pothvat? I ako jest, zašto je, po Vašemu sudu, k tomu tako?

Danas isti ti nekadašnji pozivari u pomoć svoje spasitelje nazivaju UZP-om. Hrvatski narod niti može, niti hoće odustati od primjene načela pune jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda i legitimna predstavljanja u svim tijelima i institucijama na svim razinama vlasti. To se ne uklapa u unitarnu politiku Bošnjaka i oni koriste sva, pa i najprljavija sredstava da hrvatski narod svedu na nacionalnu manjinu.

U protokolu obilježavanja Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i obilježavanje 28. obljetnice VRO-a Oluja, svake godine se HVO-u dodijeli počasno mjesto držača zastave Republike Hrvatske. Tako je i ove godine, slijedom čega smo po standardnoj proceduri imenovali brigadira Dragana Mandića iz Čapljine.

Na temelju svega rečenoga, ostaje dojam kako je hrvatsko zajedništvo danas važnije no ikad. Gotovo kao i na početku agresije…

Hrvatski narod je suočen s dvama velikim zlima. S jedne strane nam prijeti srpski separatizam, a s druge bošnjački unitarizam. Ove riječi nisu fraza ili naučena i ponavljana mantra, nego naša stvarnost. U kontekstu takvih političkih odnosa mi plaćamo veliku cijenu. U prvom redu suspendiran je pluralizam u njegovu pravom obliku i mi smo, htjeli ili ne, upućeni na jedinstvenu ideju i jedinstveni politički projekt osiguranja pune jednakopravnosti s ostalim dvama narodima. Bosna i Hercegovina s trima narodima i dvama entitetima teško može profunkcionirati u punom kapacitetu ukoliko se budu osporavala kolektivna prava bilo kojeg od triju naroda. Kada pogledate ustavnu strukturu BiH, vidjet ćete da je ona u suštini građanska.

To znači da se predstavnici u svim zakonodavnim tijelima biraju bez bilo kakvih etničkih ograničenja, po građanskom načelu jedan građanin jedan glas. Institucionalna zaštita kolektivnih prava je definirana samo za izbor članova predsjedništva i domove naroda državnog i Federalnog parlamenta što predstavlja manje od 3% ukupna izbornog kapaciteta. I kada budete dovedeni u poziciju da vam unutar tih 3% drugi biraju predstavnike, onda to prestaje biti demokratsko društvo i poprima oblike totalitarizma. Kod spominjanja legitimna predstavljanja često se mogu čuti komentari o „prebrojavanju krvnih zrnaca“, „torovima“ itd. Ponekad je po srijedi nerazumijevanje, a ponekad zla namjera. Nama Hrvatima nije bitno tko će biti izabran, Čović ili Komšić, ali mora biti izabran glasovima Hrvata. To je suština i dok se ta suština ne promijeni iz sadašnjeg stanja u demokratsko i legitimno stanje, ono će biti ovakvo. 

U vrijeme utemeljenja HR-HB sudjelovali ste u osnivanju dragovoljačkih postrojbi hrvatskog naroda. Simbol hrvatskih branitelja bila je krunica. Mnogima je baš ona jedna od prvih asocijacija na te ratne dane. Predmnijevam i Vama? Općenito, koliko je braniteljima tada značila vjera?

Upravo je vjera ta koja promovira moralne i ljudske vrjednote. Promovira ljubav za obitelj, ljubav za dom, ljubav  drugoga i drugačijega. Vjera je ta koja nas uči razlikovati dobro od zla i istinu od laži. Hrvatski branitelj se u početku agresije na RH, a potom i na BiH nije imao u što pouzdati, nego u dragoga Boga i bližnjega svoga. Krunica je bila i ostala simbolom hrvatskog branitelja i tako će biti zavijeka.

Koliko je, po Vašem sudu, gospodine Begiću, važno to što Ministarstvo branitelja vodi branitelj. I je li za vođenje jednog takvog resora potreban poseban senzibilitet koga „civili“ teško mogu imati?

Psiholozi izučavaju društvene odnose između različitih osoba u društvu, kao što su odnos roditelja i djece, bližih srodnika, muža i žene, braće i sestara. Znanstveno su utvrdili da su najjače emotivne veze između majke i djeteta u utrobi, a odmah na drugom mjestu branitelja suboraca koji se nisu ni poznavali prije ratnih sukoba. Od presudne važnosti je svakodnevna komunikacija s braniteljima, nesebičnost, skromnost, autoritet i kompetentnost. U prigodi posvećenja oltara crkve u Kruševu propovjednik je bio preuzvišeni biskup Perić i tom prigodom je rekao da je najvažnije za političare da na važne funkcije imenuju umne, ugledne i uvježbane osobe. Takva osoba treba biti na čelu branitelja koja će razumjeti njihovu dušu.